Bumbi Bumbolina
11.10.2007., četvrtak
...Kako svladati strah od pasa
...servus svim blogerima...ljubiteljima zivotinjica...nismo se dugo javljali jel su moji vlasnici bili zaokupljeni opakim zivotnim temama...pomalo bi bilo suludo da pisemo samo o tome sto ja radim...jel meni je dan pun ludosti i zabave...jurcanja po parku i upoznavanja svijeta koji me okruzuje...prava sam mala radoznala dama... ...danasnja setnja s Nanny nas je potaknula na napisemo ovaj post... ...mi zivimo u centru grada i svjesni smo da nije moguce bas svaki put prijeci na drugu stranu ulice kako se ne bismo susreli sa psom ili izbjeci posjet ljudima koji zive s nama cetveronoznim ljubimcima ... u pametnim knjigama pise... "Kinofobija ili strah od pasa nije rijetkost. Mnogi odrasli ljudi svjesni su da je takav strah pretjeran i nerazuman, ali ga ne uspijevaju svladati. Jaka potreba izbjegavanja suočavanja sa strahom ili tjeskobom, iako ne uzrokuje potpunu nemogućnost funkcioniranja, može izazvati teškoće u svakodnevnom životu." Iskreno suosjecamo s ljudima koji imaju te poteskoce... ...Prije svega potrebno je usmjeriti tijek misli. Nismo mi pesonje ti koji uzrokujemo strah, već vaša razmišljanja o nama psonjama. Ljudi često uvjeravaju djecu kako pse treba izbjegavati jer nikada se ne može sa sigurnošću znati hoće li pas nekoga ugristi. Takve izjave su zapravo mit koji hrani strah. Istina je da će rijetko koji pripadnik moje vrste ugristi. Napadamo samo ako napravite nešto što će nas ozlijediti, ako smo nažalost treniran da budemo napadači, kada bolujemo od neke bolesti koja nas muči ili smo zlostavljan od ljudi. Ako nas počnete promatrati kao prijateljsko biće koje se hoće igrati, takve misli držat će vas mirnima i opuštenima. Usmjerite pozornost i na sprječavanje mišićne napetosti i učenje tehnike pravilnog disanja radi opuštanja u stresnim situacijama... ...mi pesonje a i nasi vlasnici imamo problema s malim ljudovima... pa vas molimo da pazljivo procitate slijedeca slova... Djecu treba naučiti osnovnim pravilima ponašanja s četveronožnim prijateljima, tako ih zaštititi i ujedno razviti njihovu sposobnost zapažanja okoline. Učeći dijete kako uspostaviti komunikaciju s čovjekovim najboljim prijateljem, stvaramo osnovu za zdrav i sretan odnos među njima. Prvi korak: Pitajte vlasnika Ne dopustite djetetu da naglo pojuri prema psu i tako ga iznenadi. Ako želi pogladiti nepoznatog psa, treba mu prići s prednje strane, zaustaviti se nekoliko koraka ispred njega i obavezno zatražiti dopuštenje vlasnika. Ponekad će odgovor biti “ne”. Mnogi psi ne žive s djecom i nije im ugodno u njihovoj blizini. Neki od vlasnika ne žele da im pse diraju nepoznati ljudi i njihov odgovor treba prihvatiti. Podsjetite dijete da postoje i drugi psi koji će uživati u zajedničkoj igri. Ako vlasnik pristane, tada treba pitati psa. Drugi korak: Pristupite psu Ne preskačite ovaj savjet, koliko god vam se neobičnim činio. Psi razumiju intonaciju glasa i prepoznaju govor tijela. Ako djetetu objasnite da životinje komuniciraju tijelom zato što ne mogu govoriti i pri tome odglumite ljutnju, strah ili uzbuđenje, dijete će shvatiti da i ljudi koriste govor tijela. Dopustite mališanu da polako pruži ruku prema psu okreuvšii dlan sa skupljenim prstićima prema dolje. Pas će imati priliku ponjušiti ručicu, a vi ćete promatrati kako se pas ponaša i odlučiti hoćete li dopustiti daljnji kontakt. Evo na što trebati obratiti pažnju i kako reagirati: - Prilazi li pas prema djetetu opuštenim, veselim pokretima? Bezbrižno možete nastaviti s druženjem. - Naginje li se prema naprijed da bi brzo ponjušio, a pri tome odaje dojam da mu to nije nimalo neobično niti neugodno. I u ovom slučaju nema opasnosti. - Okreće li glavu od djetetove ruke? Uzmiče li unatrag? Skriva li se iza svoga vlasnika? Izgleda uznemireno i uzbuđeno? Podvio je rep pod noge? Okreće glavu na stranu i oblizuje usnice? Sve to znači da odmah trebate prekinuti daljnja nastojanja jer su to znakovi nelagode i nesigurnosti kod pasa. - Rep mu je uzdignut, dlaka nakostriješena i tiho reži ili laje? Ako se nađete u blizini takve životinje, dijete ne smije vrištati ni trčati, jer postoji opasnost da će pas napasti dijete. Nemojte! Nikada nemojte dopustiti svome djetetu da miluje psa koji prema vama i vašem djetetu ne prilazi svojevoljno i sa željom za igranje . NE SLUŠAJTE ŠTO GOVORI NJEGOV VLASNIK… |
25.09.2007., utorak
...malo o meni Bumbolini...
 o spremnost moje obitelji na mene tesko da mogu pricati...mozda i nisu bili spremni na mene ovakvu kakva jesam...ali evo me gustam s njima...kako sa dosla do njih ??...Nanny je zeljela psa jer je svoju bijelu poodlu ostavila kod sina...i ono najtuznije je sto nekad njezina velika maza i obveza to vise nije  ...i tako je surfala netom u potrazi za pesonjom kojem bi ona i Levi pruzili topli dom..namjerno nisu zeljeli nekog pedigrejceka...peharceka...zeljeli su udomiti jednu malu psecu dusu...i tako je Nanny pred sam Uskrs naletjela na onu pricu koju vam je objavila na mom blogu. a ono sto im je slomilo srceko bila ova slikica ..tesko je odoljeti toj njuskici i mom tockastom jeziku...naime ja sam mjesanka sharpeia i njemackog lovnog terijera...zato su me i nazvali "zguzvani terijer "  ..i tako krenuli su u potragu zamnom...nazvali su FUTURU www.futura4u.hrj el sam tamo bila smjestena...dogovorili susret samnom i pala je ljubav na prvi pogled...  ...skupili su me ...posjeli u auto i odveli u svoj dom...dolazak nije bio onako velicanstven kako su Nanny i Levi to zamislili...naime Levijeva mama nije bile odusevljena...o njezim nepodopstinama prema meni i mojim vlasnicima pista cu vam drugi puta...  ...i evo me sad sad vec punih pola godine uzivam uzivam s Nanny i Levijem...prica se nastavlja  ...ovo je moj prvi susret s novim domom ...a ovo je san sigurnog pesonje... ...za sve one koji se zele pridruziti...moja nanny ne moze jel je bubana ...  |
18.09.2007., utorak
...pitam se pitam...Je li vaša obitelj spremna za kućnog ljubimca?
 ...malo smo štale netom i pronasle zanimljiv tekstić...gledajući ljetos svoje napuštete prijatelje...malo sam bila tužna i nije mi jasno zašto se ljudi odriču životinje koju su kao s "ljubavlju" nabavili... tekst smo preuzele s Iskon portala ...Sigurno ste to vidjeli u filmovima – slatka mala Suzi probudi se u božićno jutro i zatekne štenca koji strpljivo sjedi ispod bora s velikom crvenom mašnom oko vrata. Suzi zavrišti od sreće, potrči zagrliti štenca koji je slatko poliže po licu i njih dvoje žive sretno do kraja života... Bilo bi sjajno da takva božićna iznenađenja uvijek imaju sretan završetak, ali to najčešće nije slučaj. Zapravo se dogodi sljedeće - trogodišnja Suzi, koja je premala da bi znala što znači briga o psu, zaplače kada je psić prvi puta malo jače ugrize za ruku dok se igraju. Mama i tata nakon toga uzmu štenca , stave u auto i odvedu u neko prihvatilište za životinje (u boljem slučaju) ili jednostavno ostave negdje uz cestu. Ali, to ne mora biti tako. Uz dobro promišljanje i iskrenu predanost, kućni ljubimci mogu biti divan dar vašoj obitelji. Jeste li spremi za kućnog ljubimca? Prije nego odlučite iznenaditi obitelj novim ljubimcem za praznike, ozbiljno preispitajte je li vaša obitelj spremna preuzeti brigu o životinji: 1. Koliko su vam stara djeca? Različite životinje odgovaraju različitim uzrastima djece. Na primjer, vaš četvernogodišnjak koji obožava mačke nije spreman preuzeti odgovornost za njih. Samo zato što vas dijete moli da mu kupite mačku, ne znači da je i spremno brinuti se o njoj. Prikladnija bi životinja bio zamorac, o kojem se lakše brinuti, a voli da ga drži i mazi i rijetko grize. 2. Žele li stvarno vaša djeca kućnog ljubimca? Djeca vole životinje, ali ne žele ih sva djeca u kući. Unatoč popularnom mišljenju, svaki dječak želi ili treba psa. Samo zato što se vaš maleni igra s pudlicom kod bake ili kod vaših prijatelja ne znači da je spreman preuzeti cjelodnevnu brigu o njemu. 3. Jeste li razmišljali o trošku? To je jedna od stavki koju ljudi često previde. Recimo, mali pas košta u prosjeku 2 400 kuna godišnje. I to samo hrana! A tu su i dodatni troškovi za cijepljenje, evenutalne bolesti, ogrlicu, povodac, igračke.... 4. Jeste li predani? Kućni ljubimci nisu roba koju možete donijeti doma, isprobati i vratiti ako vam ne odgovara! Dolaskom u vaš dom preuzimate odgovornost da ćete se brinuti o toj životinji do kraja njezina života. Ako je vašem djetetu 10 godina, zapamtite da će ta životinja ostati s vama kada vam kći ili sin odu na fakultet. Mačke u prosjeku žive najmanje 15 godina, a ima i takvih koje su doživjele 21 godinu. Morate shvatiti da je to doživotna obveza, koja uključuje i posjete veterinaru, namirnice potrebne za njegu, ali i vrijeme i ljubav koje ćete potrošiti na svojeg ljubimca. 5. Jeste li dovoljno informirani što sve životinje donose sa sobom? Ne smetnite s uma da je životinja - životinja. To znači da ćete čistiti izmet i bljuvotine, imati izgrebani namještaj, sakupljati dlake, ići barem dvaput u šetnju (psa) ako živite u stanu i sve ostalo što životinje donose sa sobom. Budite spremni suočiti se i s takvim stvarima. 6. Ne kupujte životinju kako biste naučili dijete odgovornosti. Ako vaše dijete nije odgovorno, životinja bi mogla biti zapostavljena. Suprotno tome, to je dobar način nagrađivanja djetetove odgovornosti. Kako isplanirati iznenađenje OK, razmislili ste dobro o svemu i svi su spremni. Što sad? Vjerojatno nije najbolje rješenje da Frodo ili Miki čekaju ispod drvca u božićno jutro – i naravno, nemojte ih nikada zamotati u paket, kao što to često viđamo na televiziji. Prije nego što izaberete životinju, angažirajte cijelu obitelj u odabiru vrste, veličine i pasmine životinje. Puno je načina kako možete doći do informacija koje bi vrste i pasmine svojim karakteristikama najviše odgovarale vašoj obitelji. Kada jednom dođete do ideje što tražite, gdje biste trebali otići? Prva mjesta na koja biste trebali pogledati su životinjska prihvatilišta. Usvajanjem jednom odbačene životinje, dat ćete takvoj životinji novu šansu. Ali, to nije jedini razlog zašto se odlučiti za prihvatilišta. Trošak je manji, a i ljudi koji tamo rade su u tom poslu da bi pomogli životinjama i našle im dobar dom, a ne zbog novaca. Oni također imaju dobru selekciju životinja i znanje koje će vam pomoći da budete sigurni u odbir prave životinje za vašu obitelj. Cijelo iskustvo možete pretvoriti u iznimno iskustvo za vašu djecu. Zabavno je iznenaditi, ali je još zabavnije kada djecu uključite u cijeli proces. Kada sve učinite kako treba, vaše će dijete vrlo vjerojatno završiti s prijateljem i kompanjonom na duge staze. Ljubimci za svaki uzrast · Ispod 3 godine – Ako imate ljubimca fokusirajte se na upoznavanje vaše bebe s postojećim ljubimcem. To nije pogodno razdoblje za nove ljubimce. · 3 do 5 godina – Zamorci su dobar izbor, jer vole da ih se drži u rukama i mazi, rijetko grizu i zvižde kad su uzbuđeni ili sretni. Vaše dijete može pomoći mijenjanjem zdjelice s vodom ili hranom. · 5 do 10 godina – Izaberite neke životinje u zatvorenim prostorima, poput miševa ili riba. Djeca mogu čistiti kaveze uz pomoć odraslih, ali vi i dalje trebate provjeravati ima li životinja dovoljno hrane i vode te je li kavez dobro zatvoren. · 10 do 13 godina – Vaše je dijete sada spremno za brigu o psu, mački ili zecu. Dijete može pomoći kod hranjenja životinje, šetnje psa, čišćenja zečjeg kaveza ili mačjih otpadaka, ali vi još uvijek trebate provjeriti ima li životinja sve što joj treba. · 14 do 17 godina – Vaše dijete sada vjerojatno ima puno više aktivnosti s kojim se susreće i manje vremena za ljubimca. Ptice ili ribe su dobar izbor. Zapamtite, životinja će najvjerojatnije ostati kod vas kada dijete ode na fakultet.  ...ovo sam ja kao mala baby |
17.09.2007., ponedjeljak
...Moje ime je Bumbi...
ovako je sve pocelo u travnju 2007.godine...Nanny i Levi procitali su ovu pricu o meni na internetu......Bumbina priča je od onih u kojoj odrasli ne razumiju ili varaju djecu. Jednog je dana u naselje došla jedna lijepo uređena teta, zaustavila je automobil kod grupice djece koja su se igrala u parku uz cestu i pitala žele li slatkog, malog psića. Djeca su oduševljeno primila ovaj neočekivani dar, a teta se odvezla u svom lijepom automobilu. Cijelo poslijepodne je provedeno u veseloj igri. Nevolja je nastala kada je trebalo poći kući. Djeca su zaključila da ne znaju što bi sa štenetom. Kiki je odlučio odvesti psića kući, ali roditelji su mu rekli da ga nosi tamo gdje ga je našao. Kiki nije mogao ostaviti Bumbi samu u mračnom parku, pa ju je odnio Pauli. Ona se još u parku naljutila na njega zato što joj nije dao da uzme psića. Mislio je da će se Paula sada prestati ljutiti i bio je u pravu. Ali ni Paulini roditelji nisu bili spremni podijeliti svoju lijepu kuću i vrt s malom Bumbi, čak ni privremeno. Ostavili su sad već jako zabrinutu djecu da problem riješe sama. Ovo je bilo posve novo iskustvo za Kikija i Paulu. Oni su do sada vjerovali svojim roditeljima koji su uvijek znali odgovore na njihova pitanja i bili tu kada su trebali pomoć. Zašto se odjednom sve promijenilo? I dok su napušteni i s tmurnim mislima stajali uz cestu, naišao je striček iz obližnje ulice i odlučio pomoći djeci i njihovoj štićenici. Ponio je kujicu kući, čuvao je 14 dana i napokon je došla k nama. Hvala djeci i stričeku Nenadu! Ja sam Bumbi kujica vrlo neobičnog lica. Kad bi se mogla kandidirati na izborima, sigurno bi glasali za mene, jer imam lice kojem se vjeruje. Stara sam oko dva mjeseca i djelujem poput križanke shar pei-a i još nečega ( kasnije su otkrili da je to njemački lovni terijer )...Još jedna neobičnost me krasi ...imam jezik pokriven plavim mrljama. Uvijek sam dobre volje i spremna za zabavu. Željela sam zaigrane i vesele udomitelje koji će mi omogućiti da svakodnevno potrošim svoju neuništivu energiju u šetnjama, jurcanju i igranju. ...i tako jednog dana dosetali Nanny i Levi po mene...sad sam princeza u njihovom domu... |
13.09.2007., četvrtak
Ne bojte se, hajdemo!
 jer ja se ne bojim  a o meni će te saznati više ako postanete posjetitelji mog bloga...  Pusaaaa &   |
